Gotovo svaki vlasnik automobila je imao loša iskustva sa bar jednom elektronskom komponentom automobila, bilo da je reč o
kompjuteru motora, vazdušnih jastuka, ABS-a ili displeja na komandnoj tabli. Što je auto noviji i moderniji, učešće
elektronskih sklopova je sve veće. Na probleme nisu imuni ni skupi automobili, pa tako “mercedesi” često imaju problem sa
kontakt bravom koja je zbog svoje složenosti vrlo osetljiva. Umesto zamene novom, elektroničari bez problema vraćaju u
život staru. Nekada je na automobilima sva elektronika bila u svećicama i sistemu paljenja, dok je danas kod modernih vozila,
počeviši od onih najjeftinijih, pa sve do najskupljih sve u gomili senzora i elektrovodova koji ih praktično prožimaju. Kada
automobil radi ispravno, svi senzori redovno šalju informacije centralnoj jedinici da je sve u redu. Medjutim, ako dodje do
kvara na nekom sklopu ili senzoru, do centralne jedinice počinju da dolaze pogrešne informacije. Posledice mogu biti brojne,
a najčešća je povećana potrošnja goriva koja u ekstremnim slučajevima može višestruko da se uveća. Tada na scenu stupa
dijagnostika – provera na kompjuteru.